Svake godine 25. svibnja obilježava se Svjetski dan štitnjače kako bi se podigla svijest o bolestima štitnjače, potrebi preventivnih pregleda i dijagnostike s ciljem ranog otkrivanja, liječenja i prevencije bolesti. Posvećen je svim ljudima s bolestima štitnjače kao i istraživačima i liječnicima koji istražuju i liječe bolesti štitne žlijezde. Jedna od zemalja s najvišom godišnjom stopom karcinoma štitnjače u svijetu je Republika Hrvatska sa 10 slučajeva na 100.000 stanovnika godišnje. Bolesti štitnjače ubrajamo među najčešće endokrine bolesti.
ŠTITNA ŽLIJEZDA
Štitnjača je mala, neparna endokrina žlijezda koja se nalazi sprijeda u donjem dijelu vrata, ispred dušnika. Sastoji se od dva režnja koji su povezani središnjim dijelom tako da štitnjača nalikuje slovu H ili leptirovim krilima. Proizvodi dva glavna hormona, tiroksin (T4) i trijodtironin (T3) te kalcitonin. Hormoni štitnjače potrebni su za normalan rast i rad metabolizma. Utječu na gotovo sve organe u tijelu i kontoliraju broje važne funkcije organizma. Utječu na disanje, rad srca, tjelesnu težinu, probavu i raspoloženje.
BOLESTI ŠTITNE ŽLIJEZDE
Bolesti štitne žlijezde su specifične u njihovoj dijagnostici i liječenju. Rana dijagnoza i liječenje od velike su važnosti. Pet najvažnijih bolesti štitnjače uključuju hipotireozu, hipertireozu, gušu, Hashimotov tireoiditis i karcinom štitnjače.
HIPOTIREOZA
Hipotireoza je najčešći poremećaj štitnjače nastao zbog smanjene aktivnost štitnjače ili izostanka učinka njenih hormona u ciljnim stanicama. Češće se javlja kod žena i može nastati tijekom života ili biti urođena. Klinička slika može varirati od subkliničke, blage ili izražene hipotireoze. Simptomi i znakovi posljedica su smanjenog djelovanja hormona u perifernim tkivima poput osjećaja hladnoće, smanjenog znojenje, debljanja, opstipacije, trajnog umora i iscrpljenosti, slabije koncentracije, poremećaja menstrualnog ciklusa. Najčešći uzrok je Hashimotov tireoiditis – autoimuna bolest štitnjače u kojoj vlastita protutijela napadaju i uništavaju tkivo štitnjače. Za otkrivanje hipotireoze vrši se određivanje tireotropina (TSH). Porast TSH prvi je i najznačajniji laboratorijski pokazatelj poremećaja funkcije štitnjače. U liječenju hipotireoze koriste se hormoni štitnjače, odnosno preparati L- tiroksina u obliku tableta.
HIPERTIREOZA
Hipertireoza je sindrom u kojem je povećana sinteza i lučenje hormona štitnjače koja dovodi do hipermetabolizma poznatog kao tireotoksikoza. Kao i hipotireoza češće se javlja u žena. Simptomi hipertireoze su nesanica, emocionalna nestabilnost, pretjerano znojenje, ubrzan rad srca, povećani apetit, mršavljenje, učestale stolice, topla i vlažna koža, umor, slabost, mišićna slabost, tremor. Najčešći uzrok hipertireoze je autoimuni poremećaj Gravesova ili Basedowljeva bolest za koju je karakteristična difuzna guša, egzoftalmus i pretibijalni edemi. Hipertireoza također može nastati zbog postojanja jednog ili više toksičnih čvorova koji pojačano luče hormone, uzimanja lijekova koji utječu na rad štitnjače, virusnih upala štitne žlijezde ili pak kao posljedica liječenja hipotireoze. Za liječenje hipertireoze koriste se antitiroidni lijekovi koji smanjuju proizvodnju hormona štitnjače, no ako se na taj način ne uspostavi normalna funkcija štitnjače u obziro dolazi operativni zahvat ili liječenje radioaktivnim jodom.
GUŠA
Guša ili struma podrazumijeva povećanje štitne žlijezde. U prošlosti je uzrok povećanja štitnjače bio nedostatak joda u prehrani, no od kada je uvedeno obavezno jodiranje soli taj je uzrok gušavosti gotovo nestao. Najčešći uzrok gušavosti danas jesu autoimune bolesti štitnjače. Uzimanje lijekova koji uzrokuju promjenje na štitnjači, nasljedni poremećaji te pojava čvorova na štitnjači mogu uzrokovati pojavu gušavosti. U maloj strumi nema nikakvih simptoma, dok veća može uzrokovati tegobe poput osjećaja pritiska u vratu, osjećaja gušenja, otežanog gutanja. Dijagnoza se zasniva na fizikalnom pregelsu, UZV vrata, scintigrafiji te punkciji čvorova na vratu.
KARCINOM ŠTITNJAČE
Najčešća zloćudna bolest endokrinog sustava je karcinom štitnjače. Tipovi karcinoma su folikularni, papilarni, medularni, te anaplastični i nediferencirani. Najčešće se otkrije kao čvor na vratu koji nema drugih simptoma. Kod mladih žena najčešće se javlja folikularni i papilarni koji ima malu smrtnost. Anaplastični se javlja u starijoj dobi i ima visoku stopu smrtnosti, dok se medularni karcinom može javiti u svakoj životnoj dobi. Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze, fizikalnog pregleda, UZV vrata i štitnjače, biopsije pod kontrolom UZV, CT MR, određivanjem serumskih razina tireoglobulina i kalcitonina, TSH. Liječenje karcinoma je operativni zahvat, najčešće totalnom tireoidektomijom, postoperacijsko radiojodnom ablacijom, kemoterapijom i vanjskim zračenjem.
Autor: Sahar Odeh, dr. med.