Karcinom prostate najčešći je maligni tumor u muškaraca i nalazi se na prvom mjestu u Republici Hrvatskoj prema učestalosti. Rijetko se javlja prije 45. godine, a šanse za oboljevanje naglo se povećava nakon 50-te godine života. Zadnjih godina učestalost se značajno povećala, odnosno sve više karcinoma u asimptomatskih muškaraca se otkriva zahvaljujući sve većoj dostupnosti PSA probira i biopsiji vođenoj transrektalnim ultrazvukom (TRUS), te samim digitoreklatnim pregledom (DRP).
Etiologija karcinoma prostate
Zasada nije poznata etiologija karcinoma, ali postoje određeni čimbenici rizika povezani s njegovim nastankom. Nepromjenjivi čimbenici su životna dob, etnička pripadnost, te pozitivna obiteljska anamneza, a u promjenjive spadaju okoliš, životni stil i drugi potencijenlno rizični čimbenici. Obzirom da ne možemo djelovati na nepromjenjive čimbenike, mijenjanjem životnog stila možemo uvelike utjecati na sami rizik nastanka karcinoma prostate. Primjerice, konzumacija određene hrane (voća i povrća bogata flavonoidima i ostalim spojevima) te probiotika, prebiotika i sinbiotika može djelovati protektivno zahvaljujući njihovim antikancerogenim, antiupalnim, antioksidacijskim svojstvima. Sladić, kupus, brokula, češnjak, đumbir, šparoge, citrusi, soja i omega 3-masne kiseline imaju najveću antikancerogenu aktivnost. U Južnoj Aziji tradicionalno se konzumira soja koja je bogata fitoestrogenom, a upravo je tamo najniža stopa karcinoma. Likopen iz rajčice, karotenoidi, vitamin E koji se nalazi u povrću, žitaricama, lješnjacima, te vitamin C iz limuna, kupusa, kivija, jagoda, kao i selen te drugi mikronutrijenti sudjeluju u antioksidaciji sprječavajući oštećenje stanica i tako pridonose njihovoj zaštiti.
Simptomi karcinoma prostate
Najčešće pacijenti nemaju simptome, niti znaju da su obolili od karcinoma. Kako bolest napreduje tako se javljaju simpomi poremećaja mokrenja kao što su otežano mokrenje uz naprezanje, učestalo mokrenje pogotovo noću, urgencija, slab mlaz urina, osjećaj nedovoljnog pražnjenja mjehura nakon mokrenja, a moguća je pojava krvi u urinu. Karcinom prostate najčešće metastazira u kosti, pa se pojavljuje bol u kostima, najčešće križobolja, bolovi u zdjelici, nogama, te patološki prijelomi ekstremiteta.
Dijagnosticiranje karcinoma prostate
S ciljem smanjenja morbiditeta i mortaliteta od karcinoma prostate vrlo je bitna rana detekcija zloćudne bolesti kako bi se povećala uspješnost liječenja, ali i poboljšala kvaliteta života. Kako bi se otkrio rak prostate u njegovoj najranijoj fazi bolesti, rade se testovi probira. Metode rane detekcije jesu digitorektalni pregled (DRP), određivanje PSA vrijednosti i biopsija prostate vođena TRUS-om koji ujedno predstavljaju osnovne dijagnostičke oblike u otkrivanju karcinoma prostate. U dijagnosticiranju eventualne proširenost bolesti, koristi se kompjuterizirana tomografija (CT), magnetna rezonanca (MR), PET-CT i scintigrafija skeleta
Liječenje karcinoma prostate
Liječenje karcinoma prostate može biti aktivno čekanje, praćenje ili liječenje. Aktivno čekanje provodi se kod bolesnika koji nemaju simptoma niti prisutnih udaljenih metastaza, a očekivano preživljenje im je manje od 5 godina i vrijednosti PSA iznose <50 ng/mL. Za vrijeme aktivnog čekanja prati se pacijent bez kontrolne dijagnostike sve do pojave simptoma, te ukoliko dođe do pojave istih, prelazi se na aktivno liječenje. Aktivno praćenje provodi se kod niskorizičnih pacijenata kod kojih je očekivani životni vijek kraći od 10 godina, te onih s vrlo niskim rizikom kojima je očekivano trajanje života manje od 20 godina. U toku aktivnog praćenja svakih 6 do 12 mjeseci provodi se kontrola PSA vrijednosti, te digitorektalni pregled, a godinu dana nakon postavljene dijagnoze radi se ponovna biopsija, te zatim svake 2 do 3 godine. Aktivno liječenje podrazumijeva kirurške metode, radioterapiju, hormonsku terapiju ili kombinaciju.
Napisala: Sahar Odeh, dr. med.