Urinarna inkontinencija definira se kao nevoljni gubitak urina. Postoji više vrsta inkontinencije, a jedna od najčešćih oblika jest stresna urinarna inkontinencija opisana u daljnjem tekstu.
Kod stresne urinarne inkontinencije radi se o nevoljnom otjecanju urina uslijed povećanja intraabdominalnog tlaka (tlak unutar trbušne šupljine) pri naglom pokretu, podizanju tereta, sportskim aktivnostima, kašljanju, kihanju, smijanju (Slika 1).
Ovo stanje se ne smatra bolesti već simptomom, a može biti privremeno ili trajno. Javlja se češće kod žena. Od ovog problema u svijetu pati više od 200 milijuna ljudi. Statistike govore da u Hrvatskoj pogađa svaku četvrtu ženu u dobi od 25 – 45 godina (1).
Uzroci stresne urinarne inkontinencije mogu biti trudnoća, porod, menopauza kada dolazi do gubitka estrogena, prekomjerna tjelesna težina, pušenje. Kod muškaraca do stresne inkontinencije može doći nakon odstranjivanja prostate.
Stresna urinarna inkontinencija predstavlja velike poteškoće u obavljanju svakodnevnih aktivnosti, može uzrokovati infekcije mokraćnog sustava, utječe na psihu i emocije te smanjuje kvalitetu života. Na žalost ova je problematika često tabu tema, čak se i uvriježilo mišljenje da je normalna pojava kod žena u starijoj životnoj dobi, pogotovo kod žena koje su rađale. Zbog navedenog nije rijetkost da pacijentice prešute ovaj neugodan problem očekujući da će spontano proći. Žena postaje primorana učestalo vršiti toaletu što je veže uz duži boravak kod kuće i izbjegavanje društvenog života, a ovo pak dugoročno vodi do anksioznosti i depresije. Stoga je jako važno pravovremeno javljanje liječniku koji će pravilnom dijagnostikom utvrditi vrstu i stupanj inkontinencije te u dogovoru sa pacijentom izabrati najbolju metodu liječenja.
Liječenje može biti konzervativno i operativno.
Među konzervativnim terapijskim metodama u liječenju stresne urinarne inkontinencije važno mjesto zauzimaju vježbe kojima se poboljšava funkcija mišića zdjeličnog dna.
Vježbe se također preporučuju kao oblik prevencije inkontinencije kod bilo kojeg uzroka slabosti mišića zdjeličnog dna. Ako želite prekontrolirati snagu svojih mišića dna zdjelice za vrijeme mokrenja pokušajte zaustaviti mlaz mokraće. Ako u tome uspijevate tako da nakon zaustavljanja mokrenja nema polaganog otjecanja urina možete smatrati da imate snažne mišiće zdjeličnog dna.
Ovdje su opisane neke od vježbi za mišiće zdjeličnog dna. Opisane vježbe su informativnog karaktera, preporučuju se kao prevencija dok je kod pacijenata sa ovom problematikom vježbe važno provoditi uz nadzor educiranog fizioterapeuta koji individualno prati pacijenta i prilagođava svaku vježbu. Pacijenti se educiraju o načinu izvođenja vježbi, položajima tijekom vježbanja, trajanju kontrakcije i pauze, broju ponavljanja. Vježbe se preporučuju u trudnoći za olakšavanje oporavka poslije poroda te prevenciju inkontinencije (2).
Vježba 1. Ležeći na leđima potrebno je stisnuti mišiće kao da se želi zadržati mokraća i stolica. Na takav način stišću se mišići zdjeličnog dna. Stisak je važno zadržati 6 do 10 sekundi, a zatim opustiti duplo duže nego što je trajao stisak (odmor može trajati i do 1 min). Važno je da za vrijeme stiska ne zaustavljamo dah, već prije vježbe udahnemo na nos, a tijekom vježbe polagano izdišemo kroz
Vježba 2. Staviti loptu između koljena te je stiskati koljenima uz istovremeno stiskanje mišića kao da želimo zadržati mokraću i stolicu. Stisak zadržati 6 – 10 sekundi pa opustiti (Slika 2).
Vježba 3. Staviti loptu između savijenih koljena te kao i u prethodnoj vježbi istovremeno stiskati loptu i mišiće dna zdjelice (osjećaj stiskanja mišića kao da želimo zadržati mokraću i stolicu) (Slika 3 ).
Vježba 4. Ležeći na leđima, saviti noge u koljenima, sastaviti stopala te čvrsto tiskati stopalo o stopalo. Istovremeno je potrebno stiskati mišiće kao da želimo zaustaviti mokraću i stolicu u trajanju od 6 – 10 sekundi (Slika 4).
Vježba 5. Iz položaja ležećeg na leđima podignuti zdjelicu (most) te pri tome stisnuti mišiće zdjeličnog dna (Slika 5).
Vježba 6. U sjedećem položaju stiskati loptu između koljena uz istovremeno stiskanje mišića dna zdjelice (Slika 6).
Vježba 7. U sjedećem položaju gurati stopalo od stopalo uz istovremeno stiskanje mišića kao da želimo zadržati mokraću i stolicu (Slika 7).
Vježba 8. Iz sjedećeg položaja približavati koljena prema trbuhu uz istovremeno stiskanje mišića dna zdjelice.
Vježba 9. Četveronožni položaj, ispružanje jedne ruke i suprotne noge uz istovremeno stiskanje mišića kao da želimo zadržati mokraću i stolicu, zatim isto izvodimo drugom rukom i nogom (Slika 9).
Zajedničko svim vježbama jest stiskanje mišića dna zdjelice što se opisuje kao osjećaj stiskanja pri zadržavanju mokraće i stolice. Idealno bi bilo svaku vježbu ponoviti bar 10 puta i to 2 – 3 puta dnevno. Osim u opisanim vježbama stiskati mišiće možete kad god se sjetite; dok gledate TV, čekate u redu, obavljate kućanske poslove i sl. Također se preporuča stiskati mišiće svaki put prije kašljanja, kihanja te podizanja tereta. Redovitim i upornim vježbanjem moguće je osnažiti mišiće dna zdjelice te prevenirati otjecanje mokraće prilikom porasta intraabdominalnog tlaka.
Autor teksta i fotografija: Ana Debeljak De Martini dipl.physioth.
Literatura:
- Dobrić D, Schuster S. Stresna urinarna inkontinencija i zdravlje žena – mogućnost fizioterapijske intervencije. U: Fizioterapija, znanost i umjetnost. Jurinić A, ur. Kongres HZF-as međunarodnim sudjelovanjem, 16. – 19.10.2014; Vukovar, HZF, 2014; 181-190.
- Kliničke smjernice za fizikalnu terapiju kod urinarne inkontinencije. U: Kliničke smjernice u fizikalnoj terapiji. Hrvatska komora fizioterapeuta, 2011; Zagreb, 501 – 513.