Poremećaji u prehrani su odstupanja u navikama hranjenja ili smetnje u ponašanju vezane uz hranjenje koje dovode do promjena u konzumaciji i apsorpciji hrane koje uvelike narušavaju tjelesno i psihosocijalno stanje pojedinca. Poremećaji u prehrani su ozbiljni psihički poremećaji koji se najčešće javljaju u periodu rane adolescencije. Ne postoji specifični uzrok ovih poremećaja već se oni javljaju kao posljedica zajedničkog utjecaja niza bioloških, psihičkih i socijalnih čimbenika (1). Zajednička karakteristika svih poremećaja u prehrani jest narušeno samopouzdanje, poremećen odnos prema hrani i negativan stav o vlastitom tijelu. Iako se manifestiraju različitom simptomatologijom za sve poremećaje u prehrani zajednička je važnost pravovremeno otkrivanje i prevencija komplikacija koje ukoliko se ne prepoznaju na vrijeme mogu imati letalan ishod.
Rizični čimbenici za nastanak poremećaja u prehrani
Poremećaji u prehrani nastaju međusobnim utjecajem bioloških, psiholoških i sociokulturalnih faktora. Biološki faktori koji mogu biti uzrokom poremećaja u prehrani su: dob, spol, postojanost poremećaja u prehrani u obitelji, sklonost depresiji i slično. Psihološki faktori kao glavni okidači u nastanku poremećaja u prehrani su emocionalna nestabilnost, anksioznost, nisko samopoštovanje i nesređeni odnosi unutar obitelji, dok se kao glavni sociokulturalni faktori spominju pritisak društva, nerealni zahtjevi i očekivanja okoline te utjecaj medija u kojima se putem časopisa, televizora ili interneta nameću nerealni ideali ljepote. Posebice osjetljivo razdoblje u kojem se javlja potreba za pripadanjem, potraga za vlastitim identitetom i naglim odrastanjem te ujedno razdoblje koje bilježi najviši postotak oboljelih od ovog tipa poremećaja jest rana adolescencija (2).
Znakovi i simptomi poremećaja u prehrani
Simptome i znakove poremećaja u prehrani je u početku vrlo teško uočiti. Oni se javljaju postupno i nisu toliko naglašeni. Osoba se u početku postupno povlači u sebe, postaje opsjednuta hranom to jest brojanjem kalorija i dijeljenjem namirnica na dobre i loše, vježbanje postaje sve ekstremnije, obroci sve rjeđi i manji, često jedenje obroka u tajnosti, izbjegavanje prijatelja i slično. Tek kada problem s prehranom postaje uočljiviji, kada osoba više ne može kontrolirati svoje ponašanje niti unos hrane, obitelj i okolina postaju svjesni činjenice da nešto nije u redu i tada zapravo počinje borba za život.
Vrste poremećaja u prehrani
Postoje tri osnovna tipa poremećaja u prehrani, a to su anoreksija, bulimija i kompulzivno prejedanje.
Anorexia nervosa je težak gubitak apetita zbog stalnog prisutnog i potpuno nerazumnog straha od debljanja koji ne popušta čak ni onda kada mršavost postigne drastične razmjere , to jest kada je bolesnik vitalno ugrožen. Glavna obilježja anoreksije su iskrivljena slika o vlastitom tijelu i prekomjerni strah od debljanja koji zapravo započinje željom da se izgubi par kilograma. Anoreksija se najčešće javlja u dobi od 12 do 20 godina, češće u ženske nego muške populacije. Iako simptomi i znakovi bolesti u početku nisu vidljivi postoje određena mjerila na temelju kojih se može zaključiti da osoba boluje od ovog tipa poremećaja. U početku se javlja mahnita potreba za vježbanjem, opsjednutost hranom u vidu brojanja kalorija i dijeljenja namirnica na dobre i loše, povlačenje u sebe, glad, nervoza i strogi režim prehrane koji s vremenom dovode do gubitka i više od 60% ukupne tjelesne mase što za oboljelog može imati letalan ishod (3).
Bulimija ili volovska glad naziv je za drugi najčešći poremećaj u prehrani koji za razliku od anoreksije karakterizira pretjerani unos hrane i na kraju njezino izbacivanje izazivanjem povraćanja ili primjenom laksativa i diuretika. Može se javiti kao zasebni poremećaj ili u kombinaciji s anoreksijom. Najčešće se javlja u dobi od 12-20 godina, najvećim postotkom u ženskoj populaciji i to u razdoblju rane adolescencije. Prejedanje je najčešće kompulzivno i događa se u tajnosti stoga se ovaj poremećaj teško prepoznaje na vrijeme. Znakovi koji mogu upućivati na bulimiju su osjećaj srama nakon obroka, učestalo prejedanje, stroge dijete, strah od napuštanja, nisko samopoštovanje i depresija. Zdravstveno stanje oboljelih ovisi o učestalosti epizoda povraćanja i prejedanja jer ukoliko su te epizode česte javljaju se problemi sa zubima kao što su gubitak zubne cakline, krvarenje desni, upala jednjaka, oticanje gušterače te hormonalni disbalans.
Kompulzivno prejedanje podrazumijeva konzumiranje velikih količina hrane koje s vremenom postaje svakodnevno. Osobe koje boluju od ove vrste poremećaja su uglavnom emocionalno nestabilne osobe koje utjehu i sreću pronalaze u hrani. Kompulzivno prejedanje postaje poremećaj kada se javlja najmanje jedanput tjedno u periodu od najmanje 3 mjeseca. Znakovi i simptomi kompulzivnog prejedanja su učestalo uzimanje hrane u tajnosti, osjećaj srama i uzrujanosti nakon prejedanja, učestali dijetalni režimi prehrane bez vidljivih rezultata te česte varijacije tjelesne težine (4).
Osim navedenih specifičnih postoje i takozvani nespecifični poremećaji u prehrani u koje ubrajamo manoreksiju, ortoreksiju i pregoreksiju. Manoreksija je zapravo naziv za mušku anoreksiju, simptomi, znakovi bolesti i čimbenici rizika su identični kao kod anoreksije nervose. Ortoreksija je naziv za ovisnost o kvaliteti namirnica pri čemu oboljeli nisu fokusirani na gubitak tjelesne težine već na globalni trend zdrave prehrane. Ortoreksija se očituje pretjeranim istraživanjem podrijetla namirnica, odbijanjem hrane koja sadrži konzervanse i strahom od gubitka kontrole što s vremenom može dovesti do pothranjenosti (4). Pregoreksija se danas posebno očituje kao poremećaj u trudnica koje su tijekom trudnoće ili neposredno nakon poroda pretjerano fokusirane na mahnito vježbanje i brzo skidanje kilograma ne bi li u što kraćem roku izgubile višak kilograma koji se nakupio tijekom perioda trudnoće ili dojenja.
Prevencija i liječenje poremećaja u prehrani
Pravovremeno prepoznavanje znakova i simptoma poremećaja u prehrani prva je stepenica prema adekvatnom procesu liječenja koji je u slučaju ovih poremećaja težak i mukotrpan proces. Tek kada oboljela osoba prizna i prihvati postojanje problema, liječenje može započeti. Cilj liječenja je stvoriti zdravi odnos s hranom uz zadovoljavanje osnovnih nutritivnih, a ne emocionalnih potreba. Glavni oblik liječenja obuhvaća primjenu različitih psihoterapijskih postupaka kroz individualni i grupni rad u kojem osim bolesnika trebaju sudjelovati i članovi njihovih obitelji. Izlječenje je moguće, ali zahtjeva upornost i ustrajnost prema cilju pri čemu oboljeli doživljavaju brojne uspone i padove.
Prevencija poremećaja u prehrani je u biti postupak kroz koji učimo kako naučiti voljeti sebe i prihvatiti svoje tijelo onakvim kakvo je. Svaki put kada se pogledate u ogledalo pronađite najmanje jednu stvar koju volite na sebi, poklonite si kompliment, a ne kritiku. Budite zadovoljni svojim izgledom i nikada ne sumnjajte u svoje mogućnosti. I zapamtite…. Da biste bili privlačni drugima morate prije svega biti privlačni sami sebi.
Autor: Alijana Pintarić, bacc.med.techn.
LITERATURA
- https://krenizdravo.dnevnik.hr/zdravlje/psihologija/poremecaji-u-prehrani-vrste-simptomi-i-lijecenje
- Ambrosi-Randić, N. Razvoj poremećaja hranjenja. Naklada Slap: Jastrebarsko; 2004.
- www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-za-pacijente/poremecaji-dusevnog-zdravlja/poremecaji-jedenja/
- Meštrović, A. Poremećaji hranjenja. Vodič za otkrivanje, razumijevanje i traženje pomoći. Zavod za javno zdravstvo dr. A. Štampar: Zagreb; 2014.
- Batašić, Z. Pubertet i adolescencija. Školska knjiga: Zagreb; 1995.