Zdrava čokolada i njene dobrobiti u prevenciji bolesti

Čokolada je omiljeni slatkiš u cijelome svijetu, a prva asocijacija na nju je ”zabranjeno voće“, višak kilograma i karijes. No, je li to zaista tako? Može li čokolada utjecati pozitivno na naše zdravlje? Prođimo zajedno kroz kratku povijest čokolade i saznajmo!

Povjesničari Sophie i Michael Coe, autori knjige “Istinita povijest čokolade” (Thames i Hudson, 2013.), tvrde da su se kakao zrna, kao preteča čokolade, počela upotrebljavati prije više od tri tisućljeća.

Još je pleme Olmec naučilo mljeti plodove stabla kakaovca u prah i pripremati od njih piće, a oko trećeg stoljeća njihovu su tradiciju usvojile drevne civilizacije Maya i Azteka, koje su stvorile prve plantaže čokoladnih stabala.

Oni su zrna kakaovca koristili kao valutu kojom su plaćali sve; hranu, opremu i radnu snagu. Povjesničari su procijenili vrijednost nekih prehrambenih proizvoda te utvrdili da se za jedno zrno kakaovca moglo kupiti jaje, 100 je zrnaca bilo potrebno izdvojiti za zeca srednje veličine, a čak 200 za jednu puricu. Cijena se mijenjala ovisno o urodu te sezone, ali uzgoj je bio ograničen, tako da vrijednost kakaovca nikad nije padala. Vrijedio je više nego zlatna prašina.

Riječ čokolada dolazi iz asteškog jezika nahuatl, od riječi “xocoatl”  (xococ= gorko, atl=voda), a označavala je napitak napravljen od kakao zrna, “gorka voda” ili “gorko piće”. Naime, u svojim se početcima čokolada posluživala u obliku napitka. Drevni su Azteci vjerovali u mistična svojstva kakao zrna te su ispijali vruću čokoladu pri važnim ritualima, na vjenčanjima ili drugim ceremonijama, a legenda kaže da je njihov car Montezuma II. pio više od 50 šalica čokolade dnevno. Ta čokolada nije bila slatka ni kremasta poput današnje tople čokolade, napitak je bio znatno rjeđi, gorak i trpak. Modernija verzija tople čokolade, preteča one kakvu mi danas poznajemo, nastala je kada su Španjolci kakaovac donijeli u Europu. Budući da se radilo o skupoj namirnici, godinama su je samo najbogatiji imali užitak konzumirati, a među njima je bila Marija Antoaneta, koju mnogi povjesničari nazivaju pravom ovisnicom o toplom čokoladnom napitku.

Čokolada je, dakle, preko 90% svoje povijesti bila konzumirana u tekućem obliku. Sve do Kolumba i konkvistadora Hernana Cortesa koji je zaslužan za njen dolazak u Europu, napitak je bio iznimno gorak. Najprije su je Španjolci zasladili medom, potom šećerom trskom, a tek će 1847. u Velikoj Britaniji doći do izuma table čokolade koja je najsličnija onoj koju danas poznajemo, kada će se u slastičarnici The Fry and Sons prvi puta u povijesti čokoladnom likeru dodati šećer i kakao maslac.

Premda, to još uvijek nije bila čokolada nalik onoj koju jedemo danas. I dalje je bila prilično gorka, a tekstura je bila mrvičasta. Dodatno su je usavršili John Cadbury i Henry Nestle, po kojima brendovi čokolade i danas nose naziv. Proizvodnja prve pločice čokolade značila je početak industrijske proizvodnje čokolade pa su tako pristup toj namirnici konačno dobili i siromašniji članovi društva. Katolička crkva je neko vrijeme povezivala čokoladu s heretičkim ponašanjem, čarobnjaštvom i zavođenjem, ali kasnije su je i sami prihvatili, pa i preporučili tijekom posta, kao iznimno hranjivu namirnicu.

Godine 1618. doktor Marradon je u svom traktatu opisao nekoliko načina upotrebe kakao zrna u medicini, posebno u liječenju bolesti gornjih dišnih puteva. Primjerice, čokolada je pri smanjenju kašlja bila jednako efektivna kao i sirupi namijenjeni u tu svrhu. Međutim, samo se tamnim sortama čokolade, u kojima je udio kvalitetnih kakao zrna najveći, pripisuju ljekovita svojstva.

Službeno ime kakaovca potječe iz starogrčkog jezika te glasi Theobroma, što bi u prijevodu bilo ”hrana bogova“ (Theo = bog, broma = hrana). Theobroma cacao stabla su porijeklom iz sliva rijeka Amazone i Orinoca u Južnoj Americi. Drveće je široko rasprostranjeno od jugoistočnog Meksika do rijeke Amazone, ali je u današnje vrijeme drvo kakaovca najrasprostranjenije na plantažama u Africi. Impresivan je podatak da drvo kakaovca može doživjeti i do 200 godina, ali kvalitetna zrna koja se koriste za proizvodnju čokolade daje samo kroz period od 25 godina. Kako bi se napravilo oko pola kilograma čokolade, potrebno je oko 400 kakao zrna.

Po svojem sastavu, kakao zrna sadrže više od 300 kemijskih tvari s pozitivnim učinkom na zdravlje te su bogat izvor željeza, bakra, magnezija, cinka i fosfora, a obiluju i fitonutrijenatima, koji djeluju kao antioksidansi i odgovorni su za ukupno zdravlje organizma. U novije vrijeme, neka nezavisna istraživanja pokazala su da kvalitetna tamna čokolada kod nekih ljudi može čak i sniziti razine kolesterola, kao i krvni tlak.

Čokolada sadrži aminokiselinu triptofan koja sudjeluje u sintezi serotonina, koji je zaslužan za dobro raspoloženje i blagotvorno utječe na san, a kofein i alkaloid teobromin koji se nalaze u zrnu kakaa imaju umjereno izražen psihostimulirajući učinak. Navodno, postoje spisi u kojima je navedeno da je Napoléon uvijek pri odlasku na bojno polje nosio čokoladu sa sobom kako bi održavao svoje vojnike budnim i punim energije. Treba imati na umu da se u čokoladi teobromin, kofein i druge tvari koje stimuliraju naše tijelo nalaze u prevelikim količinama za pse, mačke i domaće životinje te za njih mogu biti i smrtonosne. Da bi se čovjek otrovao čokoladom, što nije nemoguće, morao bi odjednom pojesti deset kilograma.

Manje je poznata činjenica da je upravo zbog čokolade izumljena mikrovalna pećnica. Naime, američki znanstvenik Percy Spencer je prilikom testiranja radarske opreme otkrio da se pod utjecajem magnetskih valova tabla čokolade u njegovom džepu napola otopila i tako dobio ideju za novi uređaj, čiji je patent registriran u listopadu 1945. godine. Zanimljivo je to da je čokolada jedina poznata namirnica koja se otapa ispod prosječne tjelesne temperature.

Zanimljivo je i istraživanje Sveučilišta Osaka u Japanu koje je otkrilo da kvalitetna čokolada, sama po sebi, ne uzrokuje karijes. Štoviše, neki dijelovi kakaa, glavnog sastojka čokolade, zapravo se bore protiv karijesa.

U jednom istraživanju na Sveučilištu u Indiani je zaključeno da su biciklisti koji su pili čokoladno mlijeko nakon treninga bili manje umorni. Ujedno su postigli i bolje rezultate na testovima izdržljivosti od onih koji su pili sportski energetski napitak. Također, britanski su znanstvenici dokazali da se, nakon male porcije čokolade, ljudi bolje nose s matematičkim problemima. Portugalsko istraživanje objavljeno 2016. godine u časopisu ”Alzheimer’s Disease za 2016. ” otkrila je da konzumiranje čokolade može umanjiti rizik od pada kognitivnih sposobnosti kod starijih ljudi. Istraživanje je tokom dvije godine pratilo 400 osoba starijih od 65 godina i zamijećeno je da je rizik od pada kognitivnog sustava smanjen za 40% kod osoba koje su jele oko 50 grama čokolade tjedno. Ali! Oni koji su jeli više čokolade od navedenog imali su manje kognitivnih koristi.

Baš kao i ostale namirnice, čokolada je najzdravija kada se jede umjereno. Do debljanja i problema sa zdravljem može doći zbog dodanih nezdravih masti i šećera, koji ju čine nekvalitetnom i visoko kaloričnom.

Vratimo se stoga na početak priče i isprobajmo u kućnoj radinosti recept ”izvornije“ čokolade, sa svega tri sastojka.

Kakao maslac (140 g) rastopite na laganoj vatri te u njega umiješajte usitnjena kakao zrna (70 g), dodajte tamnog agavinog sirupa ovisno o tome koliko želite da čokolada bude slatka (oko 100 ml) i po želji ostale dodatke (badem, lješnjak, bučine sjemenke, brusnice, kokos, sezam). Upotrijebite improvizirani kalup, dobro ohladite i uživajte bez grižnje savjesti, ali umjereno. Nema ”zločestih“ namirnica, ključ je u kvaliteti i količini.

Države čiji stanovnici konzumiraju najviše čokolade, statistički gledano su bogate, imaju najviše nobelovaca te najmanje zabilježenih slučajeva srčanog udara. Afrodizijačka svojstva čokolade i danas su predmet rasprave. Od drevnih Azteka, pa sve do francuskog dvora i Casanove, svi su bili uvjereni da je čokolada ”eliksir ljubavi”. Taj eliksir je u obliku čokoladnog sirupa ”odglumio“ krv u slavnoj sceni kultnog Hitchcockovog filma “Psycho”. U današnje vrijeme najviše ga se prodaje na Valentinovo, a zabavna je i izjava John Q. Tulliusa: „Devet od deset osoba voli čokoladu. Deseta osoba uvijek laže.”

Autor: Marija Kefelja, prof.