Spolno zdravlje važan je element koji doprinosi ukupnom zdravlju pojedinca i njegove okoline. Odnosi se na pozitivan stav prema vlastitoj spolnosti, vođenju odgovornog i sigurnog spolnog života te ostvarivanju roditeljstva u odgovarajućoj životnoj dobi. Zaštita i prevencija spolnog zdravlja treba započeti što ranije kako bi se mladim osobama pravovremeno pružio odgovarajući pritok informacija o posljedicama rizičnog spolnog ponašanja s ciljem očuvanja spolnog zdravlja u starijoj životnoj dobi kada se osoba želi ostvariti kroz roditeljstvo i osnivanje vlastite obitelji (1).Spolnost je zdravi dio ljudskog života koja započinje rođenjem i nastavlja se kroz daljnje faze života, od puberteta i mladenaštva do srednje i zrele životne dobi te je kao takvu moramo prihvatiti. Mladenaštvo je zapravo najintenzivniji period tijekom odrastanja, period u kojem proživljavamo vatromet različitih emocija, želimo biti voljeni, prihvaćeni te prije svega odrasti i postati neovisni (2). Zbog intenzivnih tjelesnih promjena mladi postaju naglo svjesni vlastite spolnosti, žele biti prihvaćeni i često eksperimentiraju tek otkrivene doživljaje što dovodi do sve ranijeg stupanje u prve spolne odnose.
Spolno prenosive bolesti i kako ih prepoznati
Rizik za oboljenje od spolno prenosivih bolesti puno je češći među mlađom populacijom zbog ranog stupanja u spolne odnose, česte promjene partnera i nekorištenja adekvatne zaštite. Spolno prenosive bolesti su zarazne bolesti koje zahvaćaju spolni i mokraćni sustav muškaraca i žena. Često nemaju izraženih simptoma te je samim time rizik veći jer oboljeli pojedinci zarazu prenose na zdravog partnera. Najčešće spolno prenosive bolesti modernog doba su klamidijske infekcije, HPV infekcija, genitalni herpes i trihomonijaza. Simptomi i znakovi bolesti zbog kojih je potrebno potražiti liječničku pomoć su:
- Pojava pojačanog iscjedka iz genitalnih organa,
- bol ili krvarenje pri spolnom odnosu te
- poteškoće prilikom mokrenja (bol, otežano i učestalo mokrenje i sl.).
Klamidijska infekcija je najčešća bakterijska spolno prenosiva bolest. Naziva se tihom epidemijom jer se obično javlja bez vidljivih simptoma što može uzrokovati upalu zdjelice te za posljedicu imati neplodnost. Antibiotsku terapiju nakon postavljene dijagnoze moraju uzeti oba partnera te se za vrijeme liječenja trebaju izbjegavati spolni odnosi (3).
HPV (humani papiloma virus) infekcija je najčešća virusna spolno prenosiva bolest koja se otkriva PAPA testom. Obično je asimptomatskog tijeka te se u većini slučajeva otkriva sasvim slučajno na ginekološkom pregledu. HPV infekcija ne može se izliječiti, ali se može spriječiti daljnje širenje staničnih promjena i tako ograničiti napredovanje infekcije koja s vremenom može biti uzrokom Ca grlića maternice.
Genitalni herpes je virusna, spolno prenosiva bolest uzrokovana Herpex simplex virusom tipa 2. Simptomi se obično javljaju 2-10 dana od izloženosti virusu. U prvom stadiju bolesti javljaju se bol, svrbež i osjećaj nelagode u genitalnom području te osjećaj umora i slabosti. Nakon nekoliko tjedana , u drugom stadiju bolesti na koži i sluznici genitalnog područja javljaju se ranice i mjehurići koji pucaju te visoka tjelesna temperatura. U trećem stadiju nakon 1-2 tjedna simptomi prolaze no virus se može ponovno aktivirati u stanjima stresa ili oslabljenog imuniteta. Preporučuje se izbjegavanje spolnih odnosa dok god je osoba zarazna te upotreba antivirusnih lijekova kako bi se ublažili simptomi bolesti.
Trihomonijaza je spolna bolest uzrokovana parazitom Trichomonas vaginalis koja zahvaća spolni i mokraćni sustav. Osim spolnim putem bolest se može prenijeti korištenjem zajedničkih mokrih ručnika, bazena ili toaleta. Simptomi su puno izraženiji kod žena. Javlja se bol, crvenilo i svrbež u području rodnice, bol u zdjelici, smetnje pri mokrenju uz pojavu pjenušavog žućkasto zelenkastog iscjedka iz rodnice. Bolest se liječi antibiotskom terapijom za oba partnera te se za vrijeme liječenja ne smiju prakticirati spolni odnosi.
Prevencija spolno prenosivih bolesti i neželjene trudnoće
Prirodne metode kontracepcije (računanje plodnih i neplodnih dana), prekinuti snošaj i hormonska kontracepcija (pilule, flasteri, potkožni implatati i spirale) osnovne su kontracepcijske metode koje štite od neželjene trudnoće, ali ne i od spolno prenosivih bolesti. Daleko najučinkovitiju zaštitu pružaju mehanička sredstva kao što su kondomi ili prezervativi. Ukoliko se kondomi koriste pravilno i dosljedno oni istovremeno pružaju gotovo 100% zaštitu od trudnoće i spolno prenosivih bolesti, izuzetak je HPV infekcija (3). Osim što pružaju najadekvatniju zaštitu, nemaju gotovo nikakvih nuspojava niti kontraindikacija za upotrebu, lako su dostupni i relativno jeftini te za njihovo korištenje nije potrebna preporuka liječnika. Prevencija spolno prenosivih bolesti temelji se na brizi o vlastitom zdravlju i odgovornom spolnom ponašanju što podrazumijeva suzdržavanje od spolnih odnosa s nepoznatim osobama i korištenje adekvatne kontracepcijske zaštite. Osobama koje su rano stupile u spolne osobe ili češće mijenjaju seksualne partnere preporučuje se testiranje na spolne bolesti najmanje jedanput godišnje, redoviti ginekološki pregledi za žensku populaciju uz obavezni PAPA test svakih 6 mjeseci do godine dana te upotreba odgovarajuće kontracepcijske metode. Odabir kontracepcijske metode trebao bi biti uzajamni dogovor partnera u odabiru one metode zaštite koja im najviše odgovara.
Čuvanje i unapređenje spolnog zdravlja
Rano stupanje u seksualne odnose, česta promjena partnera, maloljetničke trudnoće i spolno prenosive bolesti jedan su od vodećih javnozdravstvenih problema koji nastaju kao posljedica neodgovornog spolnog ponašanja i nebrige za reproduktivno zdravlje (4). Promocija odgovornog spolnog ponašanja preduvjet je za zdravi razvoj spolnosti i mogućnost vlastitog odabira kada i s kim želimo imati potomstvo. Zdravstvena edukacija mora biti usmjerena na usvajanje znanja o odgovornom spolnom ponašanju kroz pružanje podrške i razvoj socijalnih vještina koje pridonose odgovornom spolnom ponašanju i jačanju samopoštovanja mladih. Spolno zdravlje ne može se održati bez poštivanja i zaštite osnovnih ljudskih prava što znači da svaka osoba ima pravo sama donijeti odluku kada i s kim želi stupiti u spolne odnose, a da pritom nije izložena spolnom uznemiravanju, diskriminaciji ili prisilnom spolnom odnosu.
Autor: Alijana Pintarić, bacc. med. techn.
LITERATURA
- Protić D, Koraj I, Pranjić V. Spolnost i adolescencija. Nastavnička revizija, 1 (2020) 1,21-39
- Wenar C. Razvojna psihopatologija i psihijatrija od dojenačke dobi do adolescencije. Naklada Slap, Zagreb. 2003.
- https://www.plivazdravlje.hr/tekst/clanak/6893/Spolno-prenosive-bolesti.htmla pristupljeno 09.08.2022. godine
- Kuzman M. Epidemiologija spolno prenosivih infekcija. Medicus. 2009;18(1):5-15
- https://javno-zdravlje.hr/category/spolno-zdravlje/ pristupljeno 02.08.2022. godine